Nakon pet turnira u sklopu Trofeja Dinamo na čelu ukupne tablice nalazi se momčad SZZG-a. Zboraši su iz drugog plana, pomalo neočekivano zauzeli vrh ukupne tablice, pored puno iskusnijih i “zvučnijih” ekipa i pokazali kako ne možemo unaprijed proglašavati favorite te kako nećemo gledati stalno iste ekipe u završnicama turnira. Negdje u isto ovo vrijeme prošle godine, jedna druga ekipa je pomalo iz drugog plana grabila prema završnici na Šalati. Bila je to ekipa Gold Caffea. Jedan igrač iz te ekipe Gold Caffea danas igra za SZZG. To je Luka Davidović. Upravo zbog svega navedenog, odabrali smo Luku za naš ovotjedni intervju.
Za početak nas je zanimalo kako su se odlučili prijaviti za ovogodišnje izdanje Trofeja Dinamo. Ipak, kao što i govori ime ekipe “Studentski zbor Sveučilišta u Zagrebu” su mahom studenti, a sada je vrijeme ispitnih rokova. Zanimalo nas je stiže li se sve pored igranja turnira?
“Prijava na Trofej Dinamo je zapravo samo prirodan tijek stvari. Praktički dvije trećine ekipe čine igrači Alumnusa i sveučilišne futsal reprezentacije grada Zagreba, već smo dosta dugo na okupu, kemija u ekipi i na terenu i van njega je vrhunska i nakon što smo odradili završnicu sveučilišnog futsal prvenstva Hrvatske gdje smo u finalu dosta nesretno poraženi od Osijeka, zaključili smo da je došlo vrijeme da složimo ekipu za ovu tradicionalnu ljetnu turnirsku groznicu. Studentski zbor grada Zagreba je prepoznao potencijal u projektu, a nama je drago da smo to povjerenje i više nego opravdali našim igrama. Zasad hvala Bogu s eventualnim izostancima akademske prirode nismo imali problema jer smo svi naviknuti na ovakav ritam tijekom cijele godine, tako da nam ovo nije nikakav novitet.”
Prije dva dana SZZG je postao prvakom Savice i to na dosta dominantan način. Visokom razlikom u četvrtfinalu, polufinalu i zatim finalu pobijedili su dosta jake ekipe. Upitali smo, jesu li očekivali ovako visoke pobjede i dominantno osvajanje Savice?
“Iskreno, ne bih rekao da se radi o laganim pobjedama. Možda to tako izgleda na papiru, ali na terenu je situacija bila kudikamo drugačija. Ždrijeb nas nikako nije mazio, od jako teške grupe, preko jako zahtjevnog protivnika u četvrtfinalu, nešto lakšeg posla u polufinalu, iako isključivo zbog izostanka najboljih pojedinaca naših protivnika, do ponovnog susreta s aktualnim osvajačem Kutije Šibica Poliklinikom Milojević u finalu. Srećom, u turnir smo krenuli vrhunski, pobijedili upravo Polikliniku Milojević u grupnoj fazi s 4:1, čime smo konačno stali na kraj i jednoj negativnoj seriji koju vučemo u susretima s igračima Futsal Dinama još iz 1.HMNL, i to nam je dalo veliku dozu samopouzdanja za dalje. Na kraju i taj rezultat u finalu izgleda pomalo nestvarno jer ne pobjeđuje se svaki dan takvu ekipu, a kamoli sa takvim rezultatom, ali to je nogomet i ovaj put su stvari otišle na našu stranu. Važno je da smo pokazali jedan dobar i efikasan nogomet i da smo se predstavili u najboljem svjetlu.”
S obzirom da SZZG nije nastupio na svim turnirima, podatak da drže prvo mjesto na ljestvici je još i vrjedniji. kako su zadovoljni dosadašnjim učinkom i kakva su očekivanja dalje?
“Tako je, nismo sudjelovali na prva dva turnira na Črnomercu i u Bjelovaru. Sigurno je da smo otpočetka očekivali i priželjkivali plasman na Šalatu i drago mi je što smo sada jako blizu i konačnoj potvrdi tog cilja. U cijeloj priči važno je samo ostati čvrsto na zemlji i izbjeći nekakvo opuštanje na temelju par dobro odigranih turnira, ali ako se po jutru dan poznaje, imamo potencijal za napraviti nešto veliko.”
A što Luka i SZZG misle o Trofeju Dinamo? Kako su zadovoljni podlogom, organizacijom turnira i lokacijama odigravanja turnira?
“Generalno gledano ideja je vrhunska. Šteta što je došlo do malog raskola prije samog početka natjecanja vezano uz pravila i sistem igre. Neke tradicije su duboko ukorijenjene u našem društvu i kao takve su teško podložne promjenama i treba imati hrabrosti pokušati ih promijeniti. Osobno ni sam nisam previše pametan oko toga koje je rješenje najbolje. Jasno da mojoj ekipi i meni više odgovara ovogodišnji sistem 4+1 s loptom četvorkom, ali jednako tako shvaćam i da se dosta igrača, osobito onih koji nisu u treningu i koji turnire igraju samo iz gušta kada je ljetna sezona turnira, boji sudjelovati u takvom sustavu gdje puno više do izražaja dolazi nespremnost i taktička nesavršenost koja se lako sakrije u sustavu s pet igrača. Na kraju sve postaje stvar ukusa, a on se nekad može i promijeniti i ja se nadam tome jer šteta je da u ovakvom odličnom natjecanju ne sudjeluju neke od najboljih ekipa u Zagrebu. Podržavam i raznovrsnost lokacija jer se daje šansa i nekim ekipama van Zagreba da se pokažu na toj velikoj sceni i pred svojom publikom i to može biti samo dobro. Što se tiče podloge, dobra je kad je suha i čista. Bilo je nažalost problema s kišom zadnjih par turnira, osobito u Kutini, što je uvelike otežalo igru, ali nesavršenosti su tu da se ispravljaju. “
Kao što je već prethodno i spomenuto, Luka je sudjelovao na prošlogodišnjoj završnici sa ekipom Gold Caffea koja je pomalo iz drugog plana došla tamo. Ove godine čini se kako gledamo istu priču sa SZZG-om. Luku smo tražili da s nama podjeli iskustva sa prošlogodišnje Šalate te da malo usporedi Gold Caffe i SZZG.
“Sudjelovanje na prošlogodišnjoj završnici mi je i dan danas prekrasna uspomena, iako, s obzirom na ishod, uz dosta gorak okus. Moja tadašnja ekipa Gold Caffe bila je sastavljena mahom od odličnih, ali dotad relativno nepoznatih igrača koju su svi počeli shvaćati ozbiljno tek kad smo postali redoviti sudionici završnica na kvalifikacijskim turnirima. Upravo u tome je jedna velika draž Trofeja, jer se o ekipi o kojoj je malo tko dotad pričao preko noći počelo pričati u superlativima. Radilo se o karakternoj ekipi punoj fenomenalnih ljudi koju je samo i isključivo grozni nedostatak sreće spriječio da napravi nešto stvarno veliko. Praktički nitko od njih nije u životu zaigrao futsal (budući da se dotad igralo 5+1, a završnica 4+1), ali svejedno smo se odlično prilagodili situaciji i u četvrtfinalu nadigrali jaku Kustošiju, koja je u svom sastavu imala 4-5 prvoligaških futsal igrača, i na kraju nesretno izgubili izvođenjem šesteraca. Jasno da u tom pogledu ove godine imam prednost jer igram za ekipu sastavljenu isključivo od futsal igrača, ali ne sumnjam da bi i moja ondašnja ekipa, da je ostala na okupu, imala što za reći u ovogodišnjem natjecanju. Što se tiče Trofeja, organizacijski je sve na istom nivou što je za svaku pohvalu i drago mi je da kvaliteta natjecanja unatoč izostanku pojedinih ekipa nije previše opala i ne sumnjam da nas nagodinu očekuje još jače izdanje Trofeja Dinamo!”
Za kraj, ostalo je još samo malo do Šalate, iako su prvi trenutno, zanimalo nas je hoće li nastupiti na preostalim turnirima?
“Budući da smo u dosta komfornoj situaciji, odlučili smo otići na kolektivni godišnji odmor jer nam je stvarno svima prijeko potreban, tako da turnir u Ivaniću preskačemo, ali zato se sigurno vidimo u Dugavama na posljednjem kvalifikacijskom turniru gdje se nadamo ponavljanju rezultata i igara koje smo pokazali u prethodna tri turnira. Lijep je osjećaj biti prvi i nadamo se da ćemo na tom mjestu i ostati do Šalate, a tamo što Bog da i sreća junačka.”