U povijesti su rijetki slučajevi da su dva igrača sa istim imenom igrala jedan protiv drugoga, ili čak u istim ekipama. Povijest pamti slučajeve dva Pierricka Crosa, oba igrača pariškog Red Stara, koji su igrali za taj klub u dvije različite ere. Bolji je primjer beogradskog Partizana koji je u svojem sastavu imao dva igrača rođena 1991 godine i obojica su se zvali Nemanja Miletić.
Nedavno je završilo Svjetsko prvenstvo i Zlatnu loptu, trofej koji se dodjeljuje za najboljeg igrača turnira, osvojio je kapetan hrvatske reprezentacije, Luka Modrić. No, kapetan reprezentacije nije jedini igrač sa tim imenom, također nije ni jedini koji sa tim imenom osvaja nagrade. Ove sezone na Trofeju Dinamo imali smo pravi raritet, na našim turnirima sudjelovala su čak dva igrača koja se zovu ni manje ni više nego Luka Modrić.
O prvome smo već pisali, imali smo priliku i čitati intervju sa Lukom. U Bjelovaru je nastupio za ekipu Maracchino Caffe Bar i svojim golovima odveo ekipu u drugi krug. Nažalost, u četvrtfinalu su posustali, no Luka je na Trofeju u Bjelovaru postigao hvale vrijedan učinak. Naime drži rekord za najboljeg strijelca jednog turnira, a mreže je pogađao čak 17 puta. Najbliže rekordu došao je Deni Topalović u Kutini, kada je za momčad HNŠK Moslavine pogađao 16 puta. Ostaje nam vidjeti hoće li rekord ostati i nakon zadnjeg turnira u Dugavama, prije same završnice na Šalati. Luka je zasad nastupio samo u Bjelovaru.
S druge strane, drugi Luka Modrić je igrao tri turnira i ne, to nije isti onaj igrač iz Bjelovara, kako su neki od vas prvotno pomislili. Nastupio je na svakom turniru na kojem je igrala njegova momčad BDMŽ Sofascore. Jedan je od onih koji uvijek radu daju izjavu nakon utakmice. No ta tri nastupa bila su u Dubravi, u Kutini i u Ivanić Gradu, stoga nismo imali priliku vidjeti što se dogodi kada se na plavoj podlozi Trofeja Dinamo nađu dva Modrića. Možda u budućnosti nam se ispuni želja, i našeg rekordnog strijelca vrbuje neka ekipa i dobijemo ih priliku gledati na Šalati.
