Treću godinu u nizu Memorijalni turnir Mate Čuljak ponovno će biti dio Trofeja Dinamo 2020, malonogometnog natjecanja na kojem ekipe na pojedinačnim turnirima skupljaju bodove, a najbolje od njih igraju završnicu na Šalati koja se svake godine održava početkom rujna, prije prijateljsko-revijalne utakmice koju Futsal Dinamo igra protiv atraktivnog inozemnog protivnika.

Jedna od specifičnosti Memorijala za Čulju je ta da je veteranski turnir nerijetko atraktivniji od seniorskog, prije svega zbog legendarnih imena koje su iz pijeteta prema legendarnom Mati Čuljku zaigrali hakl na popularnoj Cankarici.

U današnjem tekstu odlučili smo se prisjetiti top 11 (“veliko”)nogometaša koji su zaigrali na turniru koji se treću godinu u nizu održava u spomen na neprežaljenog Čulju i u sklopu Trofeja Dinamo.

(Trebamo napomenuti da smo zbog ofenzivnog karaktera igrača malo modificirali postavu te smo u obrambenu liniju prekomandirali dva veznjaka)

Mario Jozić – bivši golman Marsonije, Slaven Belupa, Lokomotive i NK Dinama, nastupio je na Trofeju Dinamo 2018. U karijeri je zabilježio čak četiri nastupa za Dinamo u kvalifikacijama za Ligu prvaka. U sezoni 2003/04 Dinamo je pod vodstvom Nikole Jurčevića i s Jozićem na vratima izbacio Maribor s ukupnih 3:2, no u doigravanju je ispao od imenjaka iz Kijeva s ukupnih 1:5.

Darko Čordaš – jedan od dvojice veznjaka „prekomandiranih“ u stopere također je nastupio 2018. za viceprvaka AD Tokić & Zloćo i prijatelji Mate Čuljka. Legendarni Osječanin karijeru je započeo u austrijskom Waidhofenu i kroz igrački vijek promijenio čak 15 klubova, uključujući i one iz Južne Koreje, Kine i Azerbejdžana. U 1.HNL najviše je ostao zapamćen po nastupima u dresu Međimurja.

Mario Čižmek – drugi veznjak na stoperskoj poziciji, nastupio je na oba Čuljina memorijala. Sa svojom Šercerovom 2018. završio je 3., a 2019. je ispao u skupini. U nogometnoj karijeri, koja je ipak ostala u sjeni njegovih nastupa na Trofeju Dinamo, osim u Hrvatskoj igrao je u BiH, Izraelu i Islandu, a karijeru je završio 2010. u dresu Croatije Sesvete.

Stipe Brnas – legendarni stoper Intera iz Zaprešića s kojim je 2005. dogurao do titule viceprvaka države (igrajući u istoj momčadi s Lukom Modrićem i Vedranom Ćorlukom), na MNT Mate Čuljak nastupio je dva puta, u prvom navratu osvojio je s ekipom Gladne Oči četvrto mjesto, a u drugom je ispao u četvrtfinalu.

Silvio Marić – vezni red s kojim se u „primeu“ ne bi posramili ni ponajbolji europski klubovi otvaramo s legendarnim Silvijom Marićem koji je 2018. s Promotionplayom osvojio – seniorski turnir! O Mariću ne trebamo trošiti previše riječi, jedan od najomiljenijih igrača Dinama svih vremena i ponajbolji igrač u 90-tima, osim u Dinamu (u koji se dva puta vraćao i u kojem je završio karijeru) igrao je još za Newcastle, Porto i Panathinaikos te se 1998. okitio brončanom medaljom na Svjetskom prvenstvu.

Kristijan Lovrić – na suprotnoj strani veze stoji (uvjerljivo) najmlađi iz ove kategorije. Mladi Lovrić zvijezda je HNL-a i želja mnogih europskih klubova. U širi fokus javnosti došao je prošle godine osvojivši s Promotionplayem TD na Črnomercu, nakon čega je svoju popularnost zapečatio spektakularnim golovima u dresu Gorice.

Hrvoje Štrok – jedan od ikonskijih igrača 1.HNL prema Transfermarktu se još uvijek vodi kao aktivni igrač NK Oroslavlja. Karijeru je započeo u Zagrebu, a 2003. prelazi u Dinamo u kojem je ostao do 2007. kada je prešao u Rijeku. Još je igrao za Inter iz Zaprešića, Sesvete, Goricu, Hrvatski Dragovoljac, Savski Marof, NK Dinamo Odranski Obrež, Rakov Potok i na kraju Oroslavlje. No, unatoč silini ovih imena, iz nepouzdanih i sigurni smo netočnih izvora, saznali smo da se Štrok u karijeri najviše ponosi nastupima na Trofeju Dinamo, 2018. za ADT&ZiPMČ, odnosno 2019. za Promotionplay.

Edin Mujčin – jedan je od najspominjanijih igrača na popularnim Dinamovim pub kvizovima. Koji igrač nije zabio, ali je sudjelovao kod svih pet pogodaka protiv Partizana? Nabroji tri igrača Dinama koji su zabili u dvije različite sezone Lige prvaka i još mnoga druga pitanja, a odgovor na sve njih je – Edo Mujčin. Deda je u karijeri igrao za dosta klubova, uključujući i za japanski JEF United u kojem je i dalje jako popularan, no njegovih 10 godina u plavom dresu ostat će zabilježeno za sva vremena. Na Čuljinom turniru nastupio je prošle godine za ekipu Jelenovac i ispao u četvrtfinalu.

Antonio Franja – prvak Hrvatske 2002. sa Zagrebom, igrao je u Turskoj, Portugalu i Koreji, haklao i tulumario sa Zidaneom, a od profesionalnog igranja oprostio se u dresu Futsal Dinama na Šalati 2017. Voditelj je ekipa Promotionplay koja je osvojila seniorski naslov „Čulje“ 2018. Te godine, Franja je upisao i svoj jedini nastup na Trofeju Dinamo, za svoju veteransku ekipu koja je zaustavljena u četvrtfinalu.

Mate Dragičević – zbog svoje registarske oznake – Ma 999 Te – istisnuo je iz ove postave još jednu ikonu, Igora Mostarlića. Rođeni Makaranin 2002. je postao poznat nakon što se vratio u Dinamo s posudbe iz Šibenika u kojem je odigrao odličnu sezonu (TŠK-u iz Topolovca je u jednoj utakmici zabio čak četiri pogotka). No, u dresu Dinama, kojeg je tada vodio Ćiro Blažević se nije naigrao. Kasnije je prešao u Hajduk s kojim je 2005. osvojio naslov prvaka države, a onda se otisnuo u svijet i zaigrao za klubove iz Rusije, Australije, Irana, Slovačke, Albanije, BiH… na Trofeju Dinamo gledali smo ga prošle godine kada je nastupio za Jelenovac, samim time dodatno upotpunio svoju karijeru.

Branko Strupar – legenda Derby Countyja i belgijske reprezentacije, inače rodom iz zagrebačkog kvarta Prečko, svoj životni san ostvario je nakon završetka bogate karijere nastupivši na Trofeju Dinamo Črnomerec za ekipu ADT&ZiPMČ 2018. 14 godina ranije, ostvario je još jedan životni san i nastupio je za svoj voljeni NK Dinamo u kojem je 2004. završio karijeru. Dinamovi navijači zauvijek će pamtiti dva pogotka s kojima je srušio Hajduk u maksimirskom derbiju, a navijači Derbyja i Genka brojne golove koje je zabio za ta dva kuba.

Sve o trećem izdanju Trofeja Dinamo Črnomerec – Memorijalni MNT Mate Čuljak i kako se prijaviti pronađite ovdje: